Spoštovana, spoštovani

Vabimo Vas na predavanje z naslovom:
Davor Gjenero o aktualnih slovensko hrvaških odnosih
Predavanje bo:

Pahorova kontemplacija o uništenom Drnovšekovu kapitalu?

Davor Gjenero

Dobrotom Dela, na njegovim op-ed stranicama, i Slovenskoga društva za međunarodne odnose, na predavanju u njihovoj organizaciji, krajem novembra prošle godine, dakle, u vrijeme kad je nova Pahorova administracija tek bila uspostavljena, zagovarao sam diskontinuitet u slovenskoj politici prema Hrvatskoj. Tada je bilo očito da bi kontinuitet politike prema susjedi, uspostavljene u vrijeme mandata Janeza Janše, odnosno njegova šefa diplomacije Dimitrija Rupela, vodio prema slovenskoj blokadi hrvatskih pretpristupnih pregovora i dotad nezapamćenom zaoštravanju bilateralnih odnosa. Zalagao sam se za jednostavno rješenje: trenutno slovensko odustajanje od zadrški prema hrvatskom pretpristupnom dijalogu, uz prihvaćanje francuskog kompromisa, koji je već bio „na stolu“, a zasnivao se na hrvatskoj izjavi o odricanju od svakog prejudiciranja granice. Nakon takva dogovora, predlagao sam, Slovenija bi ponovno trebala pokrenuti transfer „know-howa“ o pretpristupnim reformama, kakav je svojevrsno, u slavno vrijeme vlade dr. Janeza Drnovšeka, bio uspostavio tadašnji ministar, a sadašnji europski komesar dr. Janez Potočnik.

Što se graničnoga problema tiče, racionalna slovenska politika imala je na raspolaganju alternativno rješenje: zamrzavanje cijelog pitanja granice do nakon hrvatskog pristupanja Uniji ili trenutno rješavanje nespornog pitanja kopnene granice i granice u Piranskom zaljevu (prema sporazumu Račan-Drnovšek), uz ostavljanje problema razgraničenja od izlaza iz Piranskog zaljeva do otvorenog mora nakon hrvatskog pristupanja Uniji (to je, u stvari, bila posljednja inicijativa pokojnoga predsjednika Drnovšeka o razgraničenju s Hrvatskom). Na taj je način Pahorova administracija mogla poništiti sve negativne posljedice četverogodišnjega Janšina i Rupelova upravljanja procesima dogovaranja s Hrvatskom, Sloveniji vratiti status ključnog sponzora hrvatske europeizacije i stvoriti preduvjete da se nakon hrvatskog pristupanja Uniji, na osnovu slovenskih zasluga u tom procesu, a bez nacionalističkih pritisaka i s jedne i s druge strane, uspostavi za Hrvatsku tada prihvatljivo, a za Sloveniju povoljno rješenje.

Slovenski je premijer, međutim, odabrao upravo suprotno rješenje – zaoštravanje pritiska na Hrvatsku i tvrdu blokadu njenih pregovora. Blokada je trajala deset mjeseci, bilateralni su se odnosi iznimno pogoršali, a ekonomske i političke posljedice blokade trajat će još znatan broj godina. A što je Slovenija dobila blokadom hrvatskih pristupnih pregovora? Izjavu o neprejudiciranju, kakvu je predviđao i francuski kompromis, i zamrzavanje graničnoga spora do hrvatskoga pristupanja Europskoj uniji. Dakle, točno ono što je Pahor bez ikakvih problema mogao dobiti na samom početku svog mandata. Međutim, iako on, čini se, prostodušno vjeruje kako je danas popularan u Hrvatskoj (sam je to izjavio u Hrvatskoj gospodarskoj komori, nastojeći djelovati srdačno i neposredno), godinom dana svoje „hrvatske politike“ uspio je tamo sebi stvoriti status političara od kojeg je Hrvatskoj više štetio jedino Milošević.

Kad je započela slovenska blokada hrvatskih pristupnih pregovora, bilo je unaprijed jasno da će biti okončana na otprilike jednak način na koji je sredinom devedesetih završila talijanska blokada slovenskoga pretpristupnog dijaloga, dakle, da će biti uspostavljen kompromis, kojim Slovenija neće dobiti ništa (upravo kao što ni Italija svojevremeno nije dobila ništa), a koji će, na prvi pogled, djelovati kao težak uteg Hrvatskoj, iako će zapravo, ako ga ona prihvati, „trošak“ tog sporazuma za Hrvatsku biti zanemariv, upravo kao što je „trošak“ španjolskoga  kompromisa bio minoran za Sloveniju. Slovensko odbacivanje španjolskog kompromisa svojevremeno bi, međutim,  bilo katastrofalno za Sloveniju, upravo kao što bi odbacivanje paketa francuskog kompromisa i arbitražnog ugovora, kojim se de facto zamrzava rješavanje graničnog problema dviju država do hrvatskog pristupanja u EU, sada bilo politički katastrofalno za Hrvatsku.

Očito je, međutim, da će Hrvatska smoći političku snagu i napraviti ono što je španjolskim sporazumom napravila Slovenija. Time će se definitivno zatvoriti pitanje slovensko-hrvatskoga graničnog spora kao pretpristupni problem Hrvatske. Za njenu je europsku poziciju posve irelevantno kako će taj sporazum proći u Sloveniji – hoće li slovenski premijer imati političke snage dovesti ga do ratifikacije ili u tome neće uspjeti. Do neke mjere to je svejedno i Sloveniji. Naime, ako se arbitražni ugovor ratificira, pitanje razgraničenja se i formalno zamrzava, sve do hrvatskoga pristupanja Uniji i Slovenija nema manevarskog prostora ponovno izvlačiti prijetnju - s kojom su tako rado mahali i Janša, i Rupel, a pogotovo Pahor - da će zbog neriješenoga graničnog pitanja raspisati referendum o hrvatskom pristupanju Europskoj uniji. 

Ne ratificira li slovenski parlament taj ugovor, ništa se ne mijenja – stanje na granici ostaje zamrznuto do hrvatskoga pristupanja Europskoj uniji, a nakon toga države će se u novim okolnostima dogovoriti o novom modalitetu rješavanja graničnoga problema. Prostor za prijetnju Hrvatskoj referendumom o ratifikaciji njenog pristupnog ugovora opet više ne postoji. Naime, onog trenutka kad je hrvatskog premijera Sanadera, koji je upao u iracionalni svađalački diskurs, nametnut slovenskom neutemeljenom blokadom pretpristupnog procesa, zamijenila Jadranka Kosor, koja je prihvatila pregovore u objektivno podređenoj poziciji (ona je, naime, razumjela poruku utjecajnoga europskog ministra da problem nije moguće riješiti ako se o njemu ne pregovara), Pahorova administracija više nije mogla izdržati međunarodni pritisak da ukloni blokadu.

Kad se vodi promašena i nenačelna politika, pozicija nadmoći može se, međutim, brzo izgubiti. Upravo se to dogodilo premijeru Pahoru. Time što je izborila parlamentarnu potporu sporazumu u Saboru, a uz pomoć europskih prijatelja uspjet će joj i proces ratifikacije (sigurno je da Pahorovu hrvatskom kolegi Zoranu Milanoviću, koji svojim ponašanjem neodoljivo podsjeća na svoga slovenskog kolegu, nakon njegovih rezervi prema arbitražnom ugovoru, nije bilo lako već prilikom prvoga međunarodnog kontakta, i to s izvjestiteljem za Hrvatsku i utjecajnim socijalistom u Europskom parlamentu Hanesom Swobodom), Kosor je bitno popravila svoj europski položaj. Za razliku od Sanadera, ona ne očekuje da „velika Europa slomi malu Sloveniju“, nego donosi pragmatične odluke. Aktiviranje amsterdamskih mehanizama prema Sloveniji nije bilo realno u vrijeme dok je Hrvatska lobirala za pritisak na Sloveniju, a nije s njom pregovarala. Međutim, nakon što je uz „euroatlantsko svjedočenje“ okončala te pregovore i obavila svoje zadaće, položaj Hrvatske bitno se promijenio na bolje.

Za razliku od Hrvatske, niti Europa niti Amerika ne mogu primorati Sloveniju da ratificira ugovor o arbitraži i time zamrzne granični spor. Međutim, odbacivanje ugovora, koji je sklopljen zato što je Slovenija pitanje razgraničenja nametnula kao političku prepreku hrvatskom pristupanju Europskoj uniji, značilo bi i to da se Slovenija istovremeno odriče svake buduće ideje o blokadi pristupnih pregovora. Ako slovenska politika toga ne bi bila svjesna, mogao bi se aktivirati amsterdamski mehanizam, dakle, oduzimanje prava glasovanja Sloveniji o pitanjima vezanima uz hrvatsko pristupanje Uniji.

Kontemplacija uz grob dr. Drnovšeka, izgleda, potakla je premijera Pahora da razmisli o svojoj premijerskoj budućnosti. Čini se da nije bilo boljeg mjesta za takvo razmišljanje. Predsjednik Drnovšek je, zagovarajući europeizaciju Hrvatske, stvorio golem kapital,a Pahor je protratio ono malo tog kapitala, što ga je ostalo nakon zlosretne serije Vajgl-Rupel, odnosno, nakon Janšine vlade. A s malo Drnovšekove mudrosti mogao je imati i povoljno rješenje odnosa na granici, i posve vraćen taj kapital. Ako je toga postao svjestan, jasno je da mora razmišljati o odlasku.
E-novice
Naročite se na novice in bodite pravočasno obveščeni o vseh novostih in dogodkih.
Vpišite svoj e-naslov
© 2007 SDMO - Vse pravice pridržane Politika zasebnosti Avtorji